Grubost prvog Božića (kako govori Biblija)

Praznici

Lori Colbo voli pisati o svojoj kršćanskoj vjeri i Bibliji kako bi ohrabrila i nadahnula druge.

Prava priča o prvom Božiću daleko je manje idilična nego što sugeriraju moderne proslave.

Congerdesign l Pixabay

Što Biblija kaže o prvom Božiću?

Božić je već dugo bio u znaku slavlja, prekrasnih svjetala, raskošnih ukrasa, romantičnih susreta kraj vatre, zvona na sanjkama i snijega. Moderni božićni filmovi rijetko govore o stvarnosti prvog Božića. Čak i za one koji Božić prepoznaju kao proslavu Kristova rođenja, još uvijek postoji tendencija uljepšavanja tog prvog Božića.

Lijepa pjesma 'Tiha noć' romantizira Isusovo rođenje, tvrdeći da je 'Sve je mirno, sve je svijetlo'. Nije bilo mirno i svijetlo, a ni sanitarno. Marija i Isus nisu imali svjetleće oreole, a životinje ih nisu gledale u čudu. Ipak, prvi Božić ostaje sveti događaj. Ovaj članak ima za cilj ukloniti moderne ukrase priče i istaknuti njezinu grubu i skromnu stvarnost kao što je detaljno opisano u Bibliji.

Obična Marijin izvanredni posjetitelj

Marija je bila mlada tinejdžerka iz siromašne obitelji. Živjeli su u Nazaretu, nejasnom malom selu izvan utabanog puta. Mary je uvijek radoznalo razmišljala o stvarima u svom srcu i pokušavala stvari shvatiti. Njezino srce bilo je škrinja s blagom u koju je pohranjivala sva ta razmišljanja i odgovore kako su dolazili. Iz Biblije se može zaključiti da je bila pobožna štovateljica Boga. Zaručila se za Josipa, po zanatu stolara i dobrog i čestitog čovjeka. Najvjerojatnije se radilo o dogovorenom braku kako je to bio običaj u to vrijeme.

Jednog dana, Marija je provodila svoj dan. Možda je radila poslove, muzla kravu, mijesila tijesto, hranila kokoši ili donosila vodu. Bio je to samo još jedan dan. Ali niotkuda joj se ukaza anđeo Gabriel. A znate li što je rekao ovoj skromnoj mladoj djevojci koja je živjela prosječnim životom u malom selu? Rekao je: 'Raduj se, miljenica, Gospodin s tobom; blagoslovljena ti među ženama! (Luka 1:28).

Bez sumnje je bila zaprepaštena, ali i jako uznemirena, pa je razmislila kakav je to način pozdrava. Gabriel je poznavao njezinu tjeskobu i rekao joj da se ne boji jer je Božja naklonost bila na njoj. Tada joj je rekao o nedokučivoj stvarnosti koja dolazi: 'Evo, začet ćeš u utrobi svojoj i rodit ćeš Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i nazvat će se Sinom Svevišnjega; i dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova. I vladat će nad kućom Jakovljevom zauvijek, i Njegovom kraljevstvu neće biti kraja.' (Luka 1:31–33).

Što? Ovo nije imalo smisla. Marija ga je upitala: 'Kako to može biti kad ne poznajem čovjeka?'

Gabrijel je odgovorio: 'Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega će te zasjeniti; stoga će se i taj Svetac koji će se roditi zvati Sin Božji.' (Luka 1:35)

Izvanredno, slatka mlada razmišljajuća rekla je Marija , 'Ja sam Gospodnji sluga. Neka se ostvari sve što si rekao o meni. Prigrlila je poruku unatoč činjenici da bi zatrudnjela mlada djevojka prije braka stvorila popriličan skandal. To bi osramotilo Josipu i njezinu obitelj i slomilo im srca. Ali opet, razgovarala je s velikim anđelom. Možda nije razmišljala o posljedicama. Mlada Marija bila je povjerljiva, ponizna službenica Gospodina. Vjerovala je.

Josipova dilema

Zamislite kako su se Josipove i Marijine obitelji sigurno osjećale kad su saznale da je Marija trudna. Njezina priča bila je nečuveno nezamisliva. Josip nije namjeravao završiti brak, ali kao častan čovjek nije želio javno osramotiti Mariju razvodom od nje, pa je zaruku potajno prekinuo.

Bog mu se obratio u snu i rekao mu da je sve što je Marija rekla istina i da će se on oženiti s njom i nazvati Dijete Isus. Stoga je unatoč teškim stvarima s kojima će se suočiti, poslušao i oženio se s Marijom. Bio je odan muž i otac.

Isusovo nehigijensko rođenje

U tom prvom Božiću doista je bilo neke gužve. Cezar August je pozvao na svjetski popis stanovništva. Ljudi su trebali ići u mjesta svojih predaka. I Marija i Josip bili su Davidovi potomci, pa su krenuli u Betlehem, putujući zajedno s mnogim drugim hodočasnicima. Putovanje od Nazareta do Betlehema trajalo je četiri do sedam dana. Mary je bila u devetom mjesecu trudnoće, pa je možda trebalo dodatno vrijeme. Hodali su. Marija je možda jahala na magarcu, ali Biblija to ne navodi. Bio je to naporan put. Spavali su pod zvijezdama ili u nekakvim grubim skloništima. Noge su im bile umorne i prljave. Budući da je tako daleko od svoje trudnoće, Mary je zacijelo bila jadna.

Marija je imala trudove u vrijeme kada su stigli u Betlehem. Grad je bio nabujao i gotovo je prštao od čovječanstva, a nije se bilo gdje odsjesti da bi Marija mogla roditi. Josip je bio izbezumljen tražeći mjesto za njih. Gostionica je bila puna, ali im je ponuđena štala. Zamislite sve ljude koji pune grad. Konjušnica je vjerojatno bila puna i prljava. Nije bilo puno vremena za čišćenje. Isus se rodio uz miris gnoja i zvuk zavijanja životinja na zemljanom podu i ne baš svježem sijenu. Njegov krevetić je bio korito za hranjenje. Sumnjam da su ga ribali izbjeljivačem. Bilo je hladno. Smrdilo je. Vani je bilo bučno sa svim hodočasnicima, a životinje su bile udaljene samo nekoliko metara i žvakale su, urlale i gunđale.

Josip je morao glumiti babicu. Kako mu je to moralo biti uznemirujuće. Da joj je barem mogao pronaći čistu sobu s nekim tko će je brinuti. Jadna Mary mora da se bojala i željela svoju majku. Marija je prošla kroz trudove kao i sve žene. Plakala je i grcala s trudovima. Došlo je do uobičajenog nereda nakon poroda za čišćenje. Ovo nije bilo ono što su Marija i Josip planirali.

Kao majka, znam za taj čarobni trenutak kada dođe vaša beba. Sva bol je zaboravljena, a ti si u čudu. Isusovo rođenje bilo je čudesno Njegovoj majci i zemaljskom ocu, unatoč okolini – dvostruko jer im je rečeno da je On Spasitelj svijeta.

Otkriće prljavih pastira

Te noći na poljima iznad Betlehema pastiri su čuvali svoja stada. Pastiri su bili prezreni prema mnogim povjesničarima. Bili su siromašni, prljavi, mršavi, smrdljivi, neobrazovani izopćenici kojima je nedostajala društvena milost. Ali pustit ću Lukea da ispriča priču:

'Sada su u istoj zemlji bili pastiri koji su živjeli u poljima, čuvajući noću svoje stado. I gle, anđeo Gospodnji stajaše pred njima, i slava Gospodnja obasja ih, i oni se silno uplaše. Tada im anđeo reče: 'Ne bojte se, jer evo, donosim vam dobru vijest o velikoj radosti koja će biti za sve ljude. Jer danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin. A ovo će vam biti znak: Naći ćete Djetešce zamotano u povoje, kako leži u jaslama.' I odjednom je s anđelom bilo mnoštvo nebeske vojske koja je hvalila Boga i govorila: 'Slava na visini Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobronamjernost!' (Luka 2,15–19).

Nebo iznad betlehemskih polja bilo je živo od raskola. Bog je izabrao ova slavna bića da navijeste slavu novorođenog Kralja hrpi neurednih pastira. Volim to. Bog je imao naklonost prema pastirima jer o njima slušamo u cijeloj Bibliji. Adamov i Evin sin Abel bio je pastir, kao i Mojsije, David, Abraham, Izak i Jakov. Ta pastirska vremena pripremila su ih za veće stvari u budućnosti. Isus je sebe nazvao Dobrim pastirom, a svoje sljedbenike nazvao je svojom ovcom.

Pastiri, zaprepašteni onim što su vidjeli, napustili su svoja stada i otišli u grad i našli Isusa baš kako im je anđeo rekao. Nije im bilo odbojno što je Isus bio u staji u koritu za životinje. To im je bilo normalno. Ali oni su bili u strahu od te male bebe jer je On bio Spasitelj za sve ljude. 'Svi ljudi' su uključivali njih. Kakvu su nadu i čudo imali. Bili su toliko uzbuđeni da su trčali po Betlehemu govoreći svima o rođenju Krista Gospodina.

Krv na ulicama Betlehema

Biblija ne daje točan vremenski okvir kada su došli mudraci s Istoka, ali to nije bilo u štali. Znanstvenici kažu da su to bili dani, mjeseci ili čak godinu ili dvije nakon Isusovog rođenja. Biblija također ne navodi da su postojala tri mudraca. Piše 'neki' mudraci. Često razmišljamo o ovim mudracima s istoka kako nose kraljevsku odjeću. Vjerojatnije je da su bili u putničkoj odjeći. Prešli su stotine milja da bi pronašli Isusa.

Mudraci su nekako znali za proročanstva o Mesijinom rođenju. Znanstvenici kažu da su možda bili upoznati s Danielovim proročanstvima jer je Daniel bio u Perziji. Bez obzira na to kako su znali, slijedili su zvijezdu koja će ih dovesti do Kralja kraljeva. Zaustavili su se u Jeruzalemu da pitaju gdje je novorođeni Kralj jer su ga htjeli obožavati. To je potreslo kralja Heroda i cijeli grad Jeruzalem. Herod se osjetio ugroženim na vijest o drugom kralju. Pitao je vjerske vođe gdje će se Mesija roditi i oni su mu rekli Betlehem. Zatim je razgovarao s mudracima i rekao im da ga obavjeste kada pronađu Isusa kako bi ga i on mogao obožavati. Ali njegovi planovi su bili da Ga ubije.

Umorni, ali uzbuđeni mudraci pronašli su gdje je dijete i dali Mu darove od zlata, tamjana i smirne. To su bili darovi koji bi se mogli ponuditi kralju. Bili su presretni. Gospodin ih je u snu upozorio da se ne vraćaju Herodu i umjesto toga idu drugim putem. Herod je bio bijesan. Pozivao je na ubojstvo svakog dječaka u tom kraju od dvije godine i mlađeg. Prolilo se mnogo krvi, a bilo je i naricanja, tuge i tuge.

Josip je u snu bio upozoren da ode i odvede svoju obitelj u Egipat kako bi Isus bio pošteđen. Pobjegli su usred noći.

Grubost Božića

Božić je bio grub. To je uključivalo obične ljude, siromaštvo, skandal, putovanje pješice, nedostatak stambenog prostora, rođenje Mesije u štali, prljave pastire, izdaju, masovna ubojstva djece i tajni bijeg kako bi se spasio beba Mesije od Herodova mača.

Božićna priča je veličanstvena jer je u svoj toj grubosti Krist Gospodin došao na svijet na izvanredne Božje putove. Marija i Josip odveli su Isusa kući u Nazaret da živi običnim životom. Nastavili su imati još djece. U dobi od 12 godina, Marija i Josip počeli su vidjeti znakove božanske mudrosti i znanja svoga sina. Ipak, do svoje tridesete godine radio je kao skromni stolar u običnom gradu s običnom obitelji.

Kad je Isus započeo svoju službu, nije bilo samo cvijeće i jednorozi. Nakon što je kršten, Duh Sveti ga je odveo u pustinju da ga đavao iskušava. Četrdeset dana i noći nije jeo ni pio. To vrijeme je proveo u molitvi. Pojavio se đavao i pokušao ga iskušati. Isus je naravno završio kao pobjednik jer je Bog.

Doživio je umor i glad, gomile su ga pratile poput Paparazza, a Njegovi su učenici mogli biti teški. Progonili su ga vjerski vođe koji su Ga uvijek optuživali ili iskušavali kako bi Ga mogli saplesti i ubiti. Napokon su uspjeli. Krist je umro na križu, a to je bila duga, mučna, ponižavajuća smrt. Ali On je na to otišao svojevoljno, jer je mislio na tebe i mene.

Ne možemo zaslužiti svoj put do vječnog života s Bogom. Samo nebesko savršeno Janje to može učiniti. Ali On nije ostao mrtvi Spasitelj. On je uskrsnuo i sada priprema mjesto za one koji se odluče pokajati za svoje grijehe i dati svoje živote Njemu.

Razmislite o tome – Isus je bio Bog, koji je sjedio zdesna Ocu na slavnom nebu, i sišao je na zemlju kao ljudsko dijete. Bio je u potpunosti Bog i potpuno čovjek. Prešao je s prijestolja u štalu punu balege i svijet bolesnog od grijeha jer nas voli.

Sviđa mi se ovaj odlomak iz Hebrejima 12. Prethodno poglavlje, s ljubavlju nazvano 'Dvorana vjere', govori o vjeri svih velikih Božjih ljudi i žena iz Starog zavjeta – velikog oblaka svjedoka. A 12. poglavlje počinje s ovim:

'Stoga, budući da smo okruženi tako golemom gomilom svjedoka života vjere, skinimo svaki teret koji nas usporava, a posebno grijeh koji nas tako lako sapliće. I trčimo s izdržljivošću trku koju je Bog postavio pred nas. To činimo držeći oči na Isusu, prvaku koji pokreće i usavršava našu vjeru. Zbog radosti koja ga je čekala, podnio je križ, ne obazirući se na njegovu sramotu. Sada sjedi na počasnom mjestu pokraj Božjeg prijestolja. Razmislite o svom neprijateljstvu koje je podnio od grešnih ljudi; tada se nećete umoriti i odustati.'

Hvala Ti, Isuse, za sve što si učinio za nas.